Izložba o životu i radu Ivana Zakmardija Dijankovečkoga
Ime Ivan Zakmardi Dijankovečki poznato je u Križevcima - tako se zove gimnazija, ali i ulica koja vodi do naše škole. No, malo je onih koji zapravo znaju tko je bio Zakmardi. U Likovnoj galeriji u listopadu je povodom Dana arhiva postavljena izložba koja obuhvaća 16 plakata o životu i radu toga uglednoga Križevčanina
Izložba se mogla pogledati i u Zagrebu, ali ova u našemu gradu bila je bogatija za Zakmardijev portret, za jedan spis iz 1666. godine koji je osobno napisao i potpisao Ivan Zakmardi te za dokument iz 1660. godine u kojemu se Gornjograđanin Toma Medved žali Kaptolu zbog toga što je Zakmardi u Saboru zagovarao ujedinjenje Gornjeg i Donjeg Križevca.
Tko je bio Zakmardi
Ivan Zakmardi rođen je u Križevcima, a njegova obitelj potječe iz tadašnje Istočne Mađarske, danas Rumunjske, točnije Transilvnije. Sredinom 16. st. obitelj je bježeći pred turskim progonima stigla u okolicu Križevaca u selo Dijankovec gdje su kao plemići dobili manji posjed. Ivan se školovao kod isusovaca u Zagrebu i Češkoj gdje je i završio studij filozofije. Postao je odvjetnik velikaša i tijekom života se prilično obogatio. Bio je jedan od četiri plemićka suca Križevačke županije te član Hrvatskoga sabora. Radio je i kao bilježnik Varaždinske županije i blagajnik Kraljevine, tj. glavni sakupljač poreza, ali Zakmardi je ipak najpoznatiji kao osnivač Državnog arhiva.
– Kao član Hrvatskog sabora bio je u jednoj komisiji koja je imala zadatak da popiše sve povlastice, prava, privilegije koje je tijekom stoljeća steklo hrvatsko kraljevstvo. Skupili su 130 raznih povelja i trebalo ih je staviti na jedno mjesto. Zakmardi je bio protonotar, bilježnik pa je 1643. godine od orahovog drveta dao napraviti škrinju. Škrinja je imala tri ključa, jedan je bio kod bana, drugi kod podbilježnika Zakmardija, a treći je bio u vlasništvu Kaptola, kasnije podbana. Dakle, samo kad su sva trojica bila zajedno, škrinja se mogla otvoriti. Na unutarnju stranu poklopca Zakmardi je dao staviti pjesmu u čast domovini. I danas je škrinja cijela i čuva se u Zagrebu – ispričao nam je zanimljivosti iz Zakmardijeva života kustos muzeja Ozren Blagec.
U Križevcima Zakmardi je cijenjen kao dobrotvor. Budući da nije imao potomaka, velik dio imetka ostavio je pavlinima. Na mjestu njegove kuće sagrađen je pavlinski samostan, a danas je tu župni dvor i crkva sv. Ane. Ostavio je novac i za školovanje siromašne djece, zaklada kojom je financirao plaće učitelja i pomagao školovanje djece trajala je više od sto godina.
Zanimljiv je i podatak da se ne zna gdje je Zakmardijev grob. Umro je 1667. za vrijeme službenog puta u Bansku Bistricu, a sahranjen je u jednoj kapeli u zagrebačkoj katedrali. Krajem 19. st. katedrala je preuređivana i ta kapela je maknuta, tako da se zapravo ne zna što se dogodilo sa Zakmardijevim ostacima.
Napisala: Antonija Lalić, 6. a
Snimila: Martina Valec-Rebić
