10. 7. 2011. Staroslavenska mitologija Vjerovanja naših predaka prije pokrštavanja Pretkršćanska vjerovanja Slavena teško je danas rekonstruirati jer gotovo da nije ostalo materijalnih dokaza o njima. Ostalo je nekoliko toponima, tj. naziva mjesta koja su imena dobila prema poganskim božanstvima. Stari Slaveni razlikovali su nebeski svijet, svijet ljudi i podzemni svijet. Ta su tri svijeta prikazivali u obliku stabla, najčešće hrasta. Nebeskim svijetom vlada bog-gromovnik Perun, a podzemljem Veles (Volos), često prikazivan kao zmija.   Božanska borba Perun nije samo dobar, njegov grom može razoriti kuću, niti je Veles samo zao, on ljudima daruje plodnost zemlje i stoku. Perun je nebeski bog groma i munje, vatrenog i suhog, koji vlada živim svijetom iz svoje utvrde koja se nalazi na najvišoj grani Drveta svijeta. On je davatelj kiše zemljoradnicima, bog rata i oružja, zazivan od strane boraca. Veles je podzemni bog povezan s vodom, zemljom i vlagom, kralj podzemlja, koji vlada carstvom mrtvih iz korijenja. S druge strane, on je bog stoke, zaštitnik pastira, povezan s magijom i trgovinom. Perun i Veles  u vječitoj su međusobnoj borbi, što uzrokuje cikličke promjene u svijetu ljudi: život - smrt, ljeto - zimu. Neprijateljstvo Peruna i Velesa doseže svoj vrhunac kad uzoholjeni bog mrtvih u obličju goleme zmije izranja iz svog podzemnog kraljevstva s namjerom da se popne na sam vrh svetoga stabla, svrgne gromovnika te ovlada cijelim svijetom. Putem uzbrdo, zmija prisvaja i zatvara sve izvore te donosi groznu sušu. Kako bi se obranio poredak svijeta, valja obredom zazvati gromovnika koji iz svog nebeskog dvora nakupi strašnu oluju te bije zmiju gromovitim strijelama. Zmija biva ubijena, a poslije grmljavine sva se zarobljena voda oslobađa u golemom pljusku koji katkada zna prerasti u poplavu. U tom slučaju drugim obredom treba otjerati ubijeno tijelo da se vrati u podzemni svijet. Prirodni red tada je nanovo uspostavljen i život zajednici osiguran.   Žensko božanstvo ‒ Mokoš Između Velesa i Peruna stoji Mokoš ‒ mati vlažna zemlja, žensko božanstvo koje je oličenje majke prirode i njezine plodnosti. Mokoš je, kao mogući ostatak kulta božice majke, njegovanog u većine poljoprivrednih društva, možda i mnogo drevnija od muških slavenskih bogova. Mokoš također sudjeluje u božanskom sukobu. Izvorno je Perunova supruga, ali bi šest mjeseci svake godine odlazila kao ljubavnica u kraljevstvo mrtkvih k njegovu neprijatelju Velesu, kako se vjerojatno tumačilo povlačenje zelenila i plodnosti. Bila je zaštitnicom žena, pogotovo onih u drugom stanju. Od nje su potekle ženske djelatnosti kao što su predenje i vezenje ‒ u mnogih slavenskih naroda dugo poslije pokrštavanja preživio je običaj da joj se kao ponuda ostavi pramen vune kraj peći kako bi pomogla u ovim poslovima.   Jarilo i Mara U posljednjoj noći veljača, Veljoj noći, na nebu je zasjala munja ‒ prva grmljavina. Perunu gromovniku rodio se Jarilo, deseti sin. Odmah po rođenju, po njega dođoše i oteše ga poslanici Velesovi. Odniješe ga u kraljevstvo mrtvih, vlažno korijenje svetoga stabla. Tamo Jarilo, odrastajući uz Velesove kćeri, biva odgajan kao njegov te stasa u snažnog mladog boga. veles, osim što je vladar svijeta mrtvih, zaštitnik je seljaka i stoke te nije bez razloga oteo Perunu sina. učinio je to kako bi se ovaj opet vratio svome ocu na suhi vrh svetoga stabla, kako bi, prolazeći uz cijelo stablo života, ljudima i životinjama donio bogatstvo i zelenilo jer je Veles taj koji ima mnogo i koji to dijeli. Stigao je čas, i iz blatne zemlje krenu mladi Jarilo na put. Konj mu gazi zemlju kopitom, noge su mu blatne, a resice klice zlatne. Kud Jarilo nogom, tud žito skokom; kud Jura stane, tamo trava taste. Hodi on svijetom, a sve se za njim zeleni i proljeće stiže. I popne se konačno mladi bog u Perunove zlatne dvore, a kod Peruna devet sinova i kćeri ‒ dočekaše ga kao sebi ravnog, sina Velesovog. Ugleda on Maru koja ga očara ljepotom. Ne znajući da je lijepi sin Velesov zapravo njezin vlastiti brat, Mara mu ljubav uzvrati. Zajaše i ona bijeloga konja, sprema se veselje i božanska svadba, dolazi plodnost i ljeto. Na najduži dan godine, Jarilo se kraj potoka ženi za Maru i objavljuje mir između dvaju svjetova. Sreća nije zauvijek trajala, Jarilo iznevjeri i prevari Maru. Bijesan Perun gromom pokosi Jarila, Marina mladost od tuge i gorčine postane starost, pobijele joj kose i na svijet se polako spusti hladnoća. Ljudima stiže zima, mrtva i hladna. I onda, jedne hladne noći, na nebu zasja munja ‒ prva grmljavina. Peruno, bogu groma, rodio se sin, Jarilo.