11. 1. 2012. Izlet 5. e i 6. a u Ogulin, Senj i Novi Vinodolski Izlet vrijedan ranog ustajanja   U  lipnju 2011.g. učenici sada 7.a i 6.e razreda bili su na izletu u Senju, Ogulinu i Novom Vinodolskom gdje su naučili nešto o povijesti tih mjesta, a ujedno su se i dobro zabavili     Rano ustajanje iz kreveta vrijedilo je jednoga petka početkom lipnja ‒ učenici 6. a i mojeg 5. e razreda  krenuli su na izlet u Ogulin, Senj i Novi Vinodolski. Ugodna atmosfera koja je zavladala već u autobusu bila je pokazatelj da će nam biti lijepo. Prvo odredište bio je Ogulin, u kojemu smo posjetili Zavičajni muzej. Tamo smo vidjeli kako se prije živjelo u Ogulinu, kako su se ljudi živjeli, kako su se odijevali, koje su alate i oruđa koristili i tome slično. U muzeju postoji i soba Ivane Brlić-Mažuranić koja je rođena u Ogulinu te smo saznali više o jednoj od najpoznatijih hrvatskih književnica iz usta same Ivane, jasno, ne prave! Glumica odjevena u Ivanu upoznaje djecu s njezinim životom i djelom. Đulin ponor Nakon toga smo se uputili prema ponoru rijeke Dobre u Ogulinu – Đulinom ponoru. Pema legendi u Ogulinu je u 16. stoljeću živjela mlada djevojka Đula koju su roditelji obećali starijem plemiću, ali ona se za vrijeme bitaka protiv Turaka na prvi pogled  zaljubila u mladog krajiškog kapetana Milana Juraića, koji je branio frankopansku utvrdu u Tounju. Čuvši da je Milan u jednoj bitci smrtno stradao, od silne nesretne ljubavi bacila se u ponor rijeke Dobre te se od tada taj ponor naziva Đulinim ponorom.     Vrelo Cesarovac Zadnje odredište u Ogulinu bio je Park kralja Tomislava gdje se nalazi Vrelo Cesarovac, u kojem je voda iz izvora Zdiška u podnožju Kleka, a poznato je da je on čarobna planina na kojoj ima vještica i vila planinkinja. Ako ima vila ima i vilinske vode, dakle iz Vrela Cesarovac teče vilinska voda. Prema legendi, svaka žena koja popije vodu s Cesarovca biti će zauvijek mlada, lijepa i dobra, a muškarac koji ju pije oženit će se Ogulinkom. Vodu smo svi pili, vidjet ćemo je li legenda istinita za petnaestak godina?!         Tvrđava Nehaj Uslijedio je put prema Senju i tvrđavi Nehaj. Već na samom izlasku iz autobusa dočekala nas je senjska bura pa smo pohitali u tvrđavu. Tamo smo čuli o povijesti tvrđave Nehaj i senjskim uskocima, a najviše nam se dopala Senjska ploča o kojoj smo učili na satima hrvatskoga jezika. Senjska ploča, pronađena na stubištu tvrđave Nehaj prilikom radova na obnovi, svjedoči da je glagoljica već u 11. st. jednako prošireno pismo kao i na susjednom Krku.  Na vrhu tvrđave vjetar je bio još jači, pa smo se brzo povukli.       Senj ‒ grad pjesnika U Senju su rođeni ili su u njemu cijeli život živjeli neki od najpoznatijih hrvatskih književnika i pjesnika svog vremena: Silvije Strahimir Kranjčević, Milutin Cihlar Nehajev, Vjenceslav Novak, Milan Ogrizović, Pavao Ritter Vitezović.  U njihovu čast u gradu postoji park iznad stare gradske plaže u kojem su postavljene njihove biste. U tome nam je parku učiteljica Martina pročitala antologijsku Kranjčevićevu pjesmu Moj dom.         Kupanje u Novom Vinodolskom Zadnje odredište donijelo je ono čemu smo se najviše veselili ‒ kupanje u Novom Vinodolskom! Prije povratka kući prošetali smo gradom, pojeli sladoled i slikali se pred frankopanskim kaštelom. Nadamo se lijepome izletu i sljedeće godine!           Napisala: Matea Koren, 6. e Snimila: Martina Valec-Rebić Više fotografija: facebook