Top
KulturaŠkolska godina 2013./2014.

SUSRET SA ŽELJKOM JURIĆ MITROVIĆ

Upoznali djevojčicu u plavom kaputiću

U četvrtak, 31. listopada u bivšoj kinodvorani u Svetom Ivanu Žabnu održao se susret Vukovarke Željke Jurić Mitrović i učenika OŠ „Grigor Vitez” iz Žabna, OŠ „Vladimir Nazor” i OŠ Ljudevita Modeca iz Križevaca

Željkina fotografija u koloni prognanika iz Vukovara obišla je svijet.

Željkina fotografija u koloni prognanika iz Vukovara obišla je svijet.

Više iz rubrike:[super-post query=”taxonomy” taxonomy=”6″ items=”5″]


Podijeli:[really_simple_share]

U Mjesecu hrvatske knjige i uoči Dana sjećanja na žrtvu Vukovara učitelji i učenici OŠ „Grigor Vitez” organizirali su susret sa Željkom Jurić Mitrović. Željka je 1991. godine kao šestogodišnja djevojčica bila među dvadesetak tisuća ljudi koji su prognani iz Vukovara. Novinar BBC-ja snimio je uplakanu Željku u plavom kaputiću i u svijet odaslao njezinu fotografiju, kojom je pokušao predočiti tragediju koja se odvijala u Vukovaru.Susret je započeo kratkim filmom koji su pripremili učenici 7. c razreda. U njemu su se izmjenjivali prizori ratom uništenog Vukovara. Nakon pozdrava ravnateljice Nevenke Bajsić voditeljice su ispričale Željkinu priču, a učenici čitali Željkine i svoje vlastite pjesme o Vukovaru. Za glazbeni dio pobrinuo se ženski pjevački sastav KUD-a ,,Tomislav” i tamburaški orkestar OŠ „Grigor Vitez” pod vodstvom Višnjice Radić.

Uslijedio je glavni dio susreta u kojemu je Željka došla na pozornicu sa svojim mlađim bratom Antonijom. Učenici iz publike postavljali su pitanja na koja je Željka odgovarala. Između odgovora Željka je čitala svoje pjesme uz tamburašku pratnju svog brata.

Željka je svoje pjesme čitala uz tamburašku pratnju svoga brata Antonija.

Željka je svoje pjesme čitala uz tamburašku pratnju svoga brata Antonija.

Susret je završio međusobnim darivanjem gošće i organizatora. Učenici 7. c poklonili su Željki svoju zbirku pjesama, a knjižničar Jerko Barišić poklonio joj je njezinu fotografiju u plavom kaputiću na velikom formatu. Željka je ravnateljici škole poklonila svoju zbirku i maketu vukovarskog vodotornja, koji je simbol ratnog stradanja jer je bio bombardiran s više od 1500 projektila.

Učenici su pročitali i Željki poklonili svoju zbirku pjesama o ratu.

Učenici su pročitali i Željki poklonili svoju zbirku pjesama o ratu.

Željkino tragično djetinjstvo

Fotografija Željke u plavom kaputiću u vukovarskoj koloni snimljena je nekoliko sati nakon što su pred njezinim očima ubili 21-godišnjeg mladića Aleksandra Labu, s kojim se sprijateljila i kojega je zvala Aco. Na prokazivanje žene koju je spasio iz vatre četnici su ga izvukli iz kolone i ubili. Željka je taj događaj opjevala u „Pismu Aci” koje je pročitala, a posebno je dirljivo bilo što je učenike i ostale goste pozdravio Acin otac Mihajlo koji je također prošao strahote logora.
Jednako je potresna Željkina priča o susretu s ujakom koji je spašen u jednoj razmjeni. Strašno je izgledao, zubi su mu bili izbijeni, ali je obitelj bila sretna što je preživio.

Nakon progona iz Vukovara Željka je sa svojom obitelji provela šest mjeseci u logoru u Sremskoj Mitrovici. Kad su izašli, odselili su se u Zagreb, u prognaničko naselje. Tamo je ostala jedanaest godina i završila osnovnu školu. Srednju školu završila je u Vinkovcima po povratku u Vukovar, nakon mirne reintegracije.

Sjećanja pretočena u pjesme

Željka danas živi u Berku, selu nedaleko od Vukovara, u kojem je 1991. godine bio logor. Udana je za branitelja Luku Mitrovića i majka djevojčice Maje. Radi u Ina-Naftaplinu u Đeletovcima, a u slobodno vrijeme piše pjesme. Napisala je dvije zbirke pjesama. Prva knjiga zove se Moja rijeka suza. U njoj je opisala sjećanja na rat. Druga zbirka pjesama je posvećena hrvatskim generalima Norcu, Gotovini i Markaču, a već radi i na novoj domoljubnoj zbirci.
O Željki su do danas snimljena četiri dokumentarca.

Učenici naše škole koji su sudjelovali na susretu.

Učenici naše škole koji su sudjelovali na susretu.

Tekst: Luka Dominik Pisačić, 5. b
Fotografije: Martina Valec-Rebić


Komentari