30. 1. 2012.


Ana Fortuna, mlada križevačka akademska pjevačica

Oduvijek sam htjela pjevati u kazalištu€

Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu na svom repertoaru od prosinca ima rock-operu Hocus-pocus. U njoj pjeva mlada križevačka pjevačica i studentica solo pjevanja Ana Fortuna. Zahvaljujući svojim glazbenim uspjesima, Ana je osvojila treće mjesto na izboru za osobu godine na portalu Križevci.info. Sve to, baš kao i činjenica da je nekada išla u našu školu, bilo je dovoljno da je potražimo i porazgovaramo s njom
 

 

 

 

Potječete iz glazbene obitelji. Gdje započinje vaš glazbeni put?
Iz najranijeg djetinjstva sjećam se maloga pijanina s jednom oktavom na kojemu smo brat i ja svirali, te odlazaka na probe tamburaškog orkestra koje je u glazbenoj školi vodio moj tata. U prvom razredu krenula sam u glazbeni vrtić, svirala sam blok-flautu. Tada sam imala i prve nastupe.

Sada ste na petoj godini na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, smjer solo pjevanja, u klasi prof. Lidije Horvat Dunjko.
Završila sam četvrtu godinu i dobila diplomu prvostupnika ili baccalareusa. Sad sam na petoj godini, a kad u ljeti diplomiram, bit ću magistar muzike, smjer solo pjevanja. Nakon četvrte godine imala sam završni koncert na kojem sam pjevala ariju Olimpije iz fantastične opere Hofmanove priče. Olympia je mehanička lutka, kojoj svako malo nestane energije pa je moraju naviti da nastavi pjevati. Ta arija i Kraljica noći nekako su u istom rangu, malo ih ljudi može pjevati. Taj koncert je ujedno prijemni ispit za petu godinu. Profesori su bili jako zadovoljni i za petu godinu dobila sam najbolji, izvođački smjer.

Promocija je bila dvostruka, u isto je vrijeme diplomirao i vaš brat?
Da, Matija je završio dirigiranje u Beču, a prije je već u Zagrebu diplomirao na teoretskom odjelu. Zgodno se poklopilo da promociju imamo isti dan. Roditelji su nam bili jako ponosni i zadovoljni.
 

 

 

Od prvih nastupa...

... do prvostupnika na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (Ana s roditeljima, bratom i kumom)

Ljubav prema pjevanju u kazalištu

Nedavno je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu bila premjera rock-opere Hocus-pocus u kojoj utjelovljujete dobru vilu Valpurgu. Kako ste dobili tu ulogu?
Prije dvije godine na Rock akademiji bila je audicija. Pjevala sam One day I'll fly away iz Moulin Rougea. Dirigentu se jako svidjelo i rekao je da baš ima ulogu za mene, da sam prava dobra vila. Uslijedilo je čekanje jer je projekt skup i trebalo je dosta vremena za dogovor gdje će se opera izvoditi.

Uživjeli ste se u ulogu „dobrice”?
Naravno (smijeh). Ipak, u operi ni jedan lik nije potpuno dobar ni potpuno zao. I moja dobra vila ima male zločeste nijanse. Tako sam ja ta koja pucnem prstima i zarobim zlu vilu, a puštam da čarobnjak misli da ju je on zarobio. Glumim da sam dobra, ali zapravo vučem sve konce. Tako nije ni zla vila potpuno zla, ja joj pomognem da postane dobra i zavoli princa.

Na pozornici sve izgleda sjajno, blještavo. Koliko je rada da bi sve izgledalo takvim?
Puno! S glazbenim smo probama krenuli prije ljeta, zatim smo imali stanku u sedmom i osmom mjesecu, a od rujna smo svakodnevno imali probe. Najprije smo s koreografkinjom imali vježbe za fizičku kondiciju. Teško je pjevati i kretati se u isto vrijeme jer se čuje svaki dahtaj, zato smo oko četrdeset pet minuta trčali, radili vježbe snage i kondicije. Nakon toga su slijedile glumačke vježbe. One su potrebne da se opustimo na sceni jer se mi međusobno nismo poznavali. Glumac se mora opustiti da bi s nekim glumio, na primjer, ljubavni par. Zatim smo išli scenu po scenu postavljati. Probe su trajale po pet-šest sati dnevno.

Kakva je bila suradnja s ostalim pjevačima, s kim ste se nabolje složili?
Prvo smo svih četrnaestero bili zajedno, dvije postave, a zadnjih mjesec dana su nas raspodijelili na temelju glasova, tko s kim bolje paše, i mislim da su nas odlično posložili. Sprijateljila sam se s ekipom iz svoje postave, svi su krasni ljudi.

Pjevate, dakle, i zabavnu i rock glazbu. Koliko se razlikuje tehnika pjevanja klasične i zabavne glazbe?
Te se dvije tehnike jako razlikuju. Kad sam počela pjevati u rock-operi, bilo mi je teško, redatelj nije želio da pjevam opernim glasom s vibratom i ukrasima. Rekla sam mu da ja ne mogu pjevati nepravilno! Ipak, nakon puno vježbe kod kuće uspjela sam postaviti glas tako da kombiniram te dvije tehnike pjevanja, da bude pravilno, a da nije na operni način.
 

 

Ana glumi dobru vilu u rock-operi Hocus-pocus u Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu

 

Najljepše je pjevati doma pred svojom publikom

Gdje najčešće pjevate?
S akademijom često imam koncerte, pjevala sam u Hrvatskom glazbenom zavodu, Mimari, Lisinskom, Ilirskoj dvorani, Zlatnoj dvorani… Članica sam Oratorijskog zbora crkve sv. Marka Cantores Sancti Marci na Gornjem gradu još otkad je moj brat vodio taj zbor.
Zadnje sam pjevala na velikom koncertu u crkvi sv. Blaža u Zagrebu koji su zajedno organizirali Oratorijski zbor crkve sv. Marka, Capella miércoles s Pantovčaka i zbor Pravnog fakulteta. Pjevala sam solo uz taj ogroman zbor od osamdeset pjevača i orkestar. Stvarno sam uživala pjevajući Rutterov Magnificat.
A i u svojem rodnom gradu, Križevcima pjevam u raznim prigodama. Najljepše se vratiti doma i pjevati pred svojom publikom.

Pjevali ste i na velikom božićnom koncertu u Ciboni prošle godine?
Križevčani već par godina sudjeluju na tom božićnom koncertu. Prošle smo godine Matija, tata i ja pjevali Božić bili, pjesmu za koju je Matija napisao aranžman. Bila je to godina posvećena obitelji pa je bio lijep osjećaj tako predstavljati Križevce.
 

 

 

S tatom Stjepanom i Ivankom Boljkovac na Šokačkoj rapsodiji u Lisinskom u svibnju 2011.


Uspjeh nije izostao

Do sad ste dobili i neke nagrade?
Prve sam nagrade dobila u osnovnoj i srednjoj školi s komornim tamburaškim sastavom, tamburaškim orkestrom, zborom glazbene škole Alberta Štrige. Na Akademiji sam 2008. godine na Državnom natjecanju glazbenih i plesnih pedagoga u Opatiji pjevala uz flautu i klavir, i osvojili smo prvu nagradu i prvo mjesto s više od 99 bodova (od 100 mogućih). Sljedeće sam godine osvojila treću nagradu. Nedavno sam u Beogradu na Međunarodnom natjecanju „Lazar Jovanović” osvojila drugu nagradu. Bili smo podijeljeni u četiri razine, a sam bila u četvrtoj, najtežoj, i bila sam najmlađa.

Kakvi su vam profesionalni planovi? Vidite li se u kazalištu ili na nekoj drugoj sceni?
Oduvijek sam htjela pjevati u Komediji jer se tamo pjevaju mjuzikli, ali sretna sam što sada pjevam u Hrvatskom narodnom kazalištu. Prvi je put rock-opera smještena u kazalište. Gubec-beg se izvodio u Komediji. Da, sigurno, kazalište je moj izbor, ali bih se voljela iskušati i u pedagoškom radu.
 

 

 

Na Državnom natjecanju komornih sastava 2008. godine Anin trio osvojio je prvu nagradu


Usrećuju me sitnice

Kakvu glazbu najviše volite slušate?
Nemam neku određenu glazbu koju volim. Slušam raznu vrstu glazbe, ovisi kako se osjećam.  Ne uživam u  heavy metalu i turbo folku.

Znate li da se 2010. g. u stripu JSA All-Stars #5 pojavio lik superdjevojke Anne Fortune? S obzirom da ste glumili dobru vilu, imate li kakvih sličnosti s tom junakinjom (za neupućene: dobra je u čaranju)?
Ozbiljno? Ne znam za taj strip, morat ću ga potražiti! Što se tiče sličnosti, izvan pozornice nemam nikakvih nadnaravnih sposobnosti, vjerujem da se velike stvari postižu radom i dobrotom.

Smatrate li se sretnicom kako vam prezime kaže? Što vas čini sretnom?
Da, svakako! Sretnom me čine ljudi koji me okružuju jer oblikuju moj karakter i pomažu mi prebroditi svakodnevne životne prepreke. Mislim da sam sretna osoba jer me usrećuju sitnice, a najsretnija sam kad dođem kući i provedem vrijeme s obitelji.
 

 

 

Ani je u nižim razrednima razrednica bila učiteljica Anica Žulj

 

Razgovarao i napisao: Dino Davosir, 7. b
Fotografije: Anin obiteljski album