„Ocjene nisu sve!”

Tomislav Katanović, novi gradonačelnik Križevaca i bivši učenik naše škole, posjetio nas je i podijelio s nama uspomene iz osnovnoškolskih dana, razmišljanja o odgoju i obrazovanju, planove za budućnost, kao i poneku anegdotu iz vlastitoga djetinjstva

Gradonačelnik s novinarkama Izvora

Novoizabrani križevački gradonačelnik Tomislav Katanović polazio je našu školu, koja se tada zvala Osnovna škola „Bratstvo i jedinstvo”. Zanimalo nas je čega se sjeća iz tih dana.

– Osnovnoškolsko obrazovanje bilo mi je prekrasno razdoblje života, ispunjeno dobrim prijateljima, zabavom, druženjima i sportskim aktivnostima. Puno smo vremena provodili na školskom igralištu, igrajući nogomet, i to ne samo tijekom nastave, već i izvan nje. – prisjetio se.

Od petog do osmog razreda išao je u razred s našom voditeljicom Martinom Valec-Rebić, koja je na razgovor donijela nekoliko školskih fotografija. Zajedno su se uz radostan smijeh prisjetili prijatelja – Saše, Tomislava, Robija, Kreše, Ane, blizanki Kristine i Martine… U sjećanje su im polako navirala i imena učitelja – razrednice Ivančice Celovec, učitelja matematike Mirka Babića, učiteljice hrvatskog Višnje Gverić, učiteljice fizike Ivanke Lukše, učitelja likovnog Dragutina Oraka, učitelja tjelesnog Branka Švehlera…

OŠ „Bratstvo i jedinstvo” 5. b razred šk. godine 1989./1990. Katanović prvi slijeva u prvom redu.

Djetinjstvo provedeno vani

Gradonačelnik se prisjetio neobičnih trenutaka i smiješnih situacija, kao i učitelja koje pamti po njihovim manama i vrlinama. Sjeća se puno smijeha i druženja, kao i maturalca u Crikvenici. U školi je, naglašava, uvijek bilo živahno.

Naglašava da su se djeca više igrala vani, ali su se i češće ozljeđivala. Sam je imao slomljen palac, opekline, koljeno, bruh, ozlijeđeni zglobovi, operaciju nosa… i to mu je bilo sasvim normalno djetinjstvo, kaže.

Zanimalo nas je kakve su nepodopštine nekad radila djeca.

– Sjećam se i nepodopština, ali i puno lijepih trenutaka. Sve to mora biti dio djetinjstva. Naprimjer, igrali smo se sa šprihericama, to su bile opasne igre, ali ne sjećam se da je netko radio drame oko toga. Danas se često pretjeruje s pravilima i mjerama opreza, i tu ponekad nastaje problem gdje ga možda i nema. – smatra gradonačelnik.

Istaknuo je kako su se dječaci znali potući, no to su rješavali sami među sobom. K ravnatelju ili pedagoginji odlazili bi samo „najgori” učenici, a njih je bilo jako malo, i to za ozbiljna kršenja pravila. Danas se svaka dječja svađa, smatra, podiže na ozbiljnu razinu. Prisjetio se nekih zgoda iz svojih osnovnoškolskih dana o kojima bi se tjednima pisalo u novinama da se dogode danas.

– Dečki iz razreda provalili su u školu i ukrali stara školska računala, zamotali ih u deku i zakopali u dvorištu. Danas su to dobri dečki koji nemaju problema sa zakonom. Još mi je jedna zgoda posebno ostala u sjećanju. Jedan kolega iz razreda izašao je tijekom velikog odmora kroz prozor učionice hrvatskog jezika na prvom katu i hodao po limenom okviru prozora. Dečki su mu zatvorili prozor i zaključali ga vani. Kad je učitelj došao u učionicu i sjeo za stol, otvorio imenik i tek tad zamijetio da mu ovaj maše s prozora. Danas bi, da se nešto takvo dogodi, došli vatrogasci, postavljali jastuke ispod i slično. Bila su to drugačija vremena.

Na pitanje što misli kakva trebaju biti djeca, poručuje: – Djeca trebaju biti zaigrana, ne možemo ih ukalupiti kao vojnike, to nije dobra budućnost. Moraju biti snalažljiva, razmišljati izvan okvira i razvijati se, iako pravila trebaju poštivati.

OŠ „Bratstvo i jedinstvo” 7. b razred šk. godine 1991./1992. Katanović prvi slijeva u drugom redu.

Trebamo učiti zbog sebe, ne zbog ocjena

Tijekom cijeloga školovanja, dakle u osnovnoj, srednjoj školi i na fakultetu, gradonačelnik je bio vrlo dobar učenik. Ocjene su mu bile stabilne, kaže uz smijeh.

– Moj prosjek uglavnom je bio između 4.2 i 4.4, što je meni i mojim roditeljima bilo sasvim u redu. Zadaće baš i nisam redovito pisao, često sam sve radio u zadnji tren. Moram priznati da sam prepisivao lektire, od vaše profesorice i još nekoliko cura. Posudio bih istu lektiru od tri različite učenice, svaka bi imala drukčije bilješke i ja bih to lijepo kompilirao. –  iskren je.

Na posljednjem studiju, poslijediplomskom na Ekonomskom fakultetu, zadao si je cilj da završi s prosjekom 5.00. Jedan je ispit iz trgovačkog prava išao popravljati s četvorke na peticu. Kaže da je profesorica bila korektna te mu rekla što još treba naučiti, pa je uspio. 

S obzirom na svoje bogato iskustvo u poslovnome svijetu, djeci poručuje: – Ocjene nisu sve! Nisu presudne. Ponekad oni su oni koji imaju niže ocjene snalažljiviji, što je važna osobina za život. Za peticu treba upornost, ne nužno pamet. Poznata je izreka da fakultet ne završavaju pametni nego uporni. Smatram da čovjek mora učiti zbog sebe, a ne zbog ocjene. Ocjena je prolazna stvar, nekad je objektivna, a nekad subjektivna. Nekad dobiješ pet jer si imao sreće s pitanjima, a nekad trojku, iako si znao više.

Gradonačelnik ima više diploma, završio je Visoko gospodarsko učilište u Križevcima, zatim Poljoprivredni fakultet u Osijeku (agroekonomika), pa poslijediplomski studij Strateško poduzetništvo na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

– Između 30-ih i 40-ih godina života završio sam puno različitih edukacija: forenzično računovodstvo, projektni menadžment, coaching… Smatram da je korisno širiti svoja znanja. Možda neke stvari zaboraviš, ali znaš da postoje i znaš gdje ih pronaći kad zatreba. Najvažnije je razviti naviku stalnog, cjeloživotnog učenja. –  rekao je.

Svi se trebamo brinuti o svojoj zajednici

Gradonačelnikova djeca također su pohađala našu školu. Kad su njegova djeca krenula u školu, postao je svjestan koliko se sve promijenilo.

– Čini mi se da su djeca danas pod puno većim pritiskom nego prije. Više se od njih očekuje. I društvene su mreže donijele nove probleme i izazove. Mislim da je potrebno više radionica i osvještavanja o opasnostima koje vrebaju na internetu, i za djecu i za roditelje, kako bi se znali nositi s tim izazovima. –  smatra.

Također je istaknuo da djeca izlaze iz škole bez dovoljno znanja o zajednici u kojoj žive.

– Politika nije nešto prljavo, ona je skup mjera i aktivnosti koje poboljšavaju društvo. Roosevelt je rekao kako bi politika trebala biti drugo zanimanje svakog čovjeka. Svaki se pojedinac treba brinuti o zajednici. Treba se uključivati, donositi nova znanja i ideje, mijenjati stvari. Mnogi danas kažu da su apolitični, to nije dobro. Kad kažeš da si apolitičan, zapravo kažeš da te ne zanima tvoja okolina.

Gradonačelnikova obitelj

Križevci trebaju ulagati u djecu

Tomislav Katanović nije novo lice u politici. Prije desetak godina bio je zamjenik tadašnjeg gradonačelnika Branka Hrga. Zatim se povukao iz politike i radio u privatnom sektoru. Zanimalo nas je kako se opet odlučio aktivirati i natjecati se za iznimno odgovoran i stresan posao vođe grada.

– Dugo sam promatrao kao građanin što se događa u našem gradu. Nije mi se sviđalo u kojem smjeru idemo. Kako su se bližili izbori i kako su se javljali kandidati, zaključio sam da nemam koga zaokružiti. I tad sam odlučio da ću se primiti posla. – otkrio je.

Svjestan je velike odgovornosti i činjenice da će uvijek biti onih kojima se ne sviđa.

– Važno je raditi ono za što vjerujete da je ispravno i nadati se da će zajednica to prepoznati. Ljudi znaju da se ništa ne mijenja preko noći. Oni koji razumiju realna očekivanja i planove, znat će prepoznati trud i rezultate.

Zanimalo nas je i što će kao gradonačelnik raditi da djeci Križevaca bude bolje i ljepše.

– Križevci su grad prijatelj djece, a da bi zadržao taj naziv, grad mora još više ulagati u djecu. Ne mislim samo na dječja igrališta, nego i na edukacije, izlete i razne sadržaje. Već od ove jeseni za sve učenike platit ćemo radne bilježnice i mape. –  zaključio je.

Brzopotezna pitanja

 

Najdraža boja? Zelena i plava.

Najdraža životinja? Pas.

Najdraže jelo? Piletina i povrće.

Najdraže piće? Lagani sokovi.

Najdraži školski predmet? Biologija i zemljopis. Malo i matematika.

Najgori predmet? Kemiju nisam baš volio.

Najdraži film? Instinct.

Najdraža serija? Allo Allo i Teorija velikog praska.

Najdraža knjiga? Stručna literatura. Kao dijete volio sam Orwellovu Životinjsku farmu.

Najdraži glazbeni žanr? Ozbiljna glazba, Bocelli. No sve ovisi o situaciji i društvu.

Odijelo ili trenirka? Nažalost, više odijelo, ali radije bih trenirku.

Što volite raditi u slobodno vrijeme? Imam jako malo slobodnog vremena, ali kada ga imam, volim biti u svojoj radionici koju sam izgradio svojim rukama. Napravio sam i stolove, a sa sinom sam izradio koš za košarku. Volim planinarenje i ronjenje, to mi je bijeg od stresa.

Tekst: Klara Mihalić, 8. c
Fotografije: MVR; iz gradonačelnikova albuma