Kako zamišljam školu iz snova

Učenici 6. razreda otkrivaju kako bi izgledala njihova idealna škola

Škola iz snova, autorica: Sara Juršetić, 6. b

Moja škola iz snova bila bi jako velika i lijepo uređena. Svaki učitelj bi imao svoj ured gdje bi mogli neometano raditi. U sklopu škole imali bi veliku sportsku dvoranu, gdje bi u zasebno prostoriji bio i bazen, tu bi djeca mogla učiti plivati. U školi bi bile pokretne stepenice i tako više ne bi bilo trčanja i guranja kao na običnim stepenicama. Svi bi razredu išli u školu samo u jutarnjoj smjeni, tako bi imali više vremena za učenje kod kuće. U školi bi bila jedna velika prostorija poput dnevnog boravka i tu bi učenici provodili vrijeme kad imaju, naprimjer, četiri sata pa moraju pričekati do dolaska autobusa. Imali bi tablete, radili razne prezentacije i kvizove, ali oni ne bi zamijenili plakate napravljene našom rukom. Svi bismo bili uvijek veseli i sretni išli u školu. U mojoj školi iz snova se ne mijenja to da bi u njoj učili, stjecali nova znanja i da će nas učitelji pripremiti za život i napraviti od nas učene i poštene ljude.

                                                                                  Leon Cerovec, 6. c

Moja škola iz snova je veliki dvorac s velikim učionicama. U dvorištu škole bi bio veliki teren za razne sportove, s puno drveća i cvijeća. I unutar velikog dvorca  svaki bi razred imao svoju dnevnu sobu s velikim trosjedom i velikim kaminom, tamo bi čitali i pisali zadaće. Imala bi veliku knjižnicu sa 100 računala i tableta i bezbroj knjiga. Svaki bi tjedan imali predavanja o piscima i imali bi svakakve radionice. Učili bi kako biti ozbiljan u nekim situacijama i kako se boriti za sebe. Nastave bi bile svaki drugi dan po pet sati, ali bi i školska godina duže trajala. U školskoj  kuhinji bi učenici mogli birati jela. Profesori bi imali veliku zbornicu i ne bi ništa trebali osmišljavati za sat, i učitelji bi imali tjelesni da ne sjede stalno u zbornicama. Učionice bi imale pametne ploče, učenici s posebnim potrebama imali bi asistenta i potrebna pomagala kako bi što bolje naučili. Dvorana za tjelesni bila bi ogromna, sa svim spravama koje su učenicima potrebne i velikim svjetlima, a uz  vježbanje slušali bi glazbu .

Luka Hrković, 6. c

Moja škola iz snova bila bi moderna, bila bi od stakla i bila bi ogromna. Imali bi dva dijela škole: jedan u kojem bi bile učionice, mjesto gdje bi učili, i drugi u kojem bi provodili odmore. Učionice bi bile velike, svatko bi imao svoju klupu tako da ima svoj prostor i da ne bude prepisivanja. Imali bi i knjige i tablete, knjige za čitanje i učenje, a tablete za istraživanje i igranje kvizova. Učenici bi drugačije bili sortirani po razredima, prema interesima za pojedini predmet. Postojala bi razna natjecanja iz svih predmeta, da svaki učenik može naći što ga zanima. U jednom školskom danu imali bi najviše 7 sati, a nakon svakog sata imali bi petnaest minuta odmora. Škola bi svaki dan bila ujutro u 9 sati, kad bi došli, dobili bi doručak (po narudžbi), a u 13 sati imali i ručak (također po narudžbi). Imali bi vrt o kojem bi se svi učenici škole brinuli i predivni travnjak na kojem bi se igrali pod pauzom nakon ručka. Neki predmeti bili bi izborni, na primjer, strani jezici, kojih bi bilo puno. Tjelesni bi imali svaki dan da se razgibamo. U sklopu škole bila bi i izborna glazbena škola, koju bi imali dvaput tjedno. Svaki dan nakon škole učenici bi ostajali u knjižnici učiti i pisati zadaću. Knjižnica bi bila ogromna kao iz crtića, bila bi na katove i trebali bismo ljestve da dohvatimo knjigu koju želimo. Željela bih da učenici pod satom ne brbljaju i da budu ozbiljni, a kad smo na pauzama da se šalimo i zabavljamo.

Dunja Rebić, 6. b