Top

Za svijet bez nasilja

Internetsko nasilje danas je sve češće među djecom. Želimo li živjeti u takvome svijetu?

Dorotein komentar

Dorotein komentar

Današnja mladež, svakome je poznato, ima pregršt stvari za koje njihovi roditelji u tim godinama nisu ni čuli. Od vremena mladosti njihovih roditelja svijet se uvelike promijenio. Novi izumi donijeli su nove navike. Računala, pametni telefoni, internet, društvene mreže…, u takvome je svijetu svaka informacija dostupna u treptaju oka. U vrtlogu svih tih modernih čuda, mladi se lako izgube i ne prepoznaju dobro od lošega. Stoga se danas često može vidjeti kako mladi svađe i nesuglasice prenose u virtualni svijet pa doživljavaju ili provode nasilje na internetu.

Društvene mreže imaju ogroman utjecaj na današnje mlade. Iako se ne mogu osporiti njihove prednosti što se tiče komunikacije, olakšano je i provođenje nasilja nad djecom i to u vlastitome domu. Dok su nekad djeca nasilje, osobito vršnjačko, doživljavala izvan sigurnosti doma, danas im nasilnici oduzimaju i to sigurno utočište.

Djeca i tinejdžeri međusobno se putem društvenih mreža omalovažavaju, vrijeđaju, ogovaraju i slično. Grozno je kad uznemirujuće poruke dobiju u privatni sandučić, ali još je gore kad im se nasilnici izruguju javno, na profilu ili aplikacijama koje vide svi. I uvijek se nađu oni koji takve grozote šire, umjesto da ih prijave. Žrtve često ne znaju kako postupiti, kako se nositi s tim i zato smatram da je mlade potrebno educirati kako si mogu pomoći.

Nažalost, internetsko nasilje sve je češće i u mnogim razvijenim zemljama. Mnogi se pitaju kamo ide ovaj svijet pa tako i ja. Zašto je današnja mladež tako iskvarena? Zašto se djeca danas tako ponašaju, loše se odnose prema drugima i ne cijene ništa što im je dano? To su pitanja koja si svakoga dana moramo postavljati ukoliko želimo bolji svijet. Bolji svijet bez nasilja, bolji svijet kojim vladaju budući sretni i nasmijani ljudi. Naši će mladi izrasti u sretne i dobre ljude samo ako budu rasli u sretnom i zdravom okruženju, bez zla, bez nasilja.

Tekst: Dorotea Vrbančić, 8. e

Komentari