Top
Glavna tema: VolonterstvoRazgovoriŠkolska godina 2012./2013.

RAZGOVOR S ELVIROM KIŠ-MIKLEČIĆ I TIHOMIROM PLEŠOM, SURADNICIMA UDRUGE BIMBO CHIAMA BIMBO

Obljetnica suradnje

Udruga Bimbo chiama bimbo, koja se bavi pomaganjem djeci slabijeg materijalnog statusa, već petnaest godina surađuje s našom školom. O aktivnostima provedenima tijekom toga razdoblja razgovarali smo sa socijalnom radnicom Elvirom Kiš-Miklečić i učiteljem Tihomirom Plešom

Druženje s članovima udruge Bimbo chiama bimbo

Druženje s članovima udruge Bimbo chiama bimbo

Podijeli:[really_simple_share]


Više iz rubrike:[super-post query=”taxonomy” taxonomy=”31″ items=”5″]

Ove se godine obilježava 15. obljetnica suradnje s Udrugom Bimbo Chiama Bimbo. Recite nam više o toj udruzi i kako je došlo do suradnje naše škole s njom.

Elvira: Udruga Bimbo chiama bimbo (Dijete zove dijete) sastavljena je od volontera raznih zanimanja. Utemeljena je u Italiji, u gradu Brescii. Grupa obitelji Parrochia di San Gaudenzzio di Mompiamo započela je suradnju s dječjim vrtićem „Zraka sunca”, a ubrzo se u suradnju uključila i naša škola. Povod za uključivanje naše škole u projekt je bila nabava invalidskih kolica za jednog mladića iz Vojakovačkog Osijeka. Kako se projekt razvijao, u Italiji su 2004. godine volonteri navedene župe osnovali udrugu i dali joj ime Bimbo chiama bimbo. Ove godine obilježavamo 15. godišnjicu suradnje na projektu. Prve godine pokretanja akcije u Italiju je išlo šestero djece, a ove godine planiran je boravak trideset i četvero učenika iz socijalno ugroženih obitelji. Projekt vode volonteri iz Italije i Hrvatske. Učitelj Tihomir Pleša aktivno radi od početka projekta, dok su se ostali učitelji volonteri izmjenjivali. Na projektu su sudjelovali Renata Trstenjak, Sabina Naranča, Dario Sokač, Gordana Horvat, Ivan Iveljić, Marijana Blažun, Marija Jendrek, Slavko Kalamiza, Leo Vrabec, Sanja Vujić.

Koje aktivnosti provodi ta udruga?

Elvira: Udruga Bimbo chiama bimbo organizira boravak u trajanju od dva tjedna u gradu Brescia za djecu lošijeg materijalnog statusa. Djeca su smještena u obiteljima. Svaki dan imaju rekreativni program i kulturne aktivnosti „Grest” uz voditeljstvo stručnih osoba sa zajedničkim ciljem izgradnje kulture mira, ljubavi i prijateljstva. Jedan dio učenika sudjeluje u „Grestu”, a drugi dio sudjeluje u sportskim aktivnostima u CUS-u. Udruga dva puta godišnje posjećuje našu djecu koja su uključena u projekt. Svi zajedno radimo na motiviranju djece na postizanju boljeg uspjeha u školi i na nastavljanju školovanja. Učenicima slabijeg imovinskog stanja udruga pomaže i materijalno u nastavku školovanja u srednjoj školi ili na fakultetu – kupnjom potrebnih udžbenika, sufinanciranjem dijela troškova prijevoza.

Kako će se proslaviti obljetnica?

Tihomir: Proslava, tj. obilježavanje naših 15-godišnjih aktivnosti i suradnje planirano je za mjesec listopad. Pripremamo program na koji će doći članovi udruge iz Italije i ostali gosti. U programu je predviđeno da sudjeluju učenici naše škole. Namjeravamo organizirati susret učenika i njihovih roditelja koji su do sada sudjelovali u aktivnostima udruge. Pripremamo kulturno-umjetnički program, a pokušat ćemo organizirati i neke sportske aktivnosti, ali ne natjecateljskog karaktera, već više suradničke igre.

Sportske igre u Brescii

Sportske igre u Brescii

O volontiranju

Udruga se bavi i pripremanjem djece i mladih za volontiranje. Kakve aktivnosti provode udruga na tu temu?

Elvira: Udruga svojim primjerom potiče volontiranje. Želja im je da se sva djeca koja su sudjelovala u projektu uključe u volontiranje, nakon što završe osnovnu školu. Problem je što dio učenika ode iz naše sredine zbog izbora srednje škole van mjesta boravka, a drugi problem su i nepovoljne materijalne prilike obitelji iz kojih djeca dolaze. Ponekad ta djeca rade već od najmlađeg uzrasta zajedno sa roditeljima na polju, odlaze u šumu sakupljati gljive, čuvaju mlađu braću dok roditelji rade i sl., te realno gledajući nemaju vremena za volontiranje, a i u obiteljskoj sredini koja je opterećena egzistencijalnim teškoćama, obiteljskim odgojem se i ne potiču vrijednosti volontiranja.

Tihomir: Udruga se bavi i pripremanjem djece i mladih za volontiranje. Udruga nije mjesto gdje su samo mladi, već u aktivnostima volontiranja sudjeluju svi, od učenika do umirovljenika. Svatko se uključuje u aktivnosti u kojima misli da može i želi pomoći pojedincu ili zajednici.
U Bresci mladi se uključuju u razne aktivnosti koje provodi Udruga Bimbo Chiama Bimbo. Udruga prikuplja odjeću, prehrambene proizvode za obitelji u potrebi, a često su to doseljenici iz nekih drugih dijelova svijeta. Organizirane su i različite radionice medijatorskog tipa za djecu stranaca kako bi se lakše adaptirala i prilagodila životu u Italiji.
Volonteri su na raspolaganju mladima obiteljima kojima čuvaju djecu, postoje grupe volontera koje pomažu oko učenja svima koji dođu zatražiti takvu vrstu pomoći. Često se organiziraju druženja, ali i različiti programi kojima je cilj prikupljane sredstava za rad udruge.

Školska prpredba PŠ Vojakovački Osijek

Školska prpredba PŠ Vojakovački Osijek

Kakav je vaš stav prema volonterstvu?

Elvira: Izuzetno cijenim ljude koji volontiraju. Volontiranje je nešto najplemenitije i najvrjednije što čovjek može učiniti za drugog čovjeka – pokloniti svoje vrijeme, znanje, vještine, pružiti potporu, dati ideju, poticaj, pozornost, brigu, ljubav, ohrabrenje… Ponekad samo jedan naš osmjeh i topla riječ može za drugu osobu biti nešto što će joj vratiti vjeru u ljude, dati hrabrost da prebrodi i najteže kušnje.

Tihomir: Za mene je volontiranje u prvom redu jedan određen način komunikacije među ljudima. Svi mi nešto možemo napraviti za nekog drugog, prvenstveno iz želje da pomognemo, da se dobro osjećamo. Ta mogućnost pomaganja ne podrazumijeva uvijek neko materijalno davanje, nekad možemo puno učiniti poklanjajući lijepu gestu, razgovor, svoje slobodno vrijeme, znanje, vještine…
Bit je dati, a ne očekivati za davanje nešto za uzvrat. Osim toga, volonterstvo u sebi sadrži potencijal izgradnje suosjećanja i solidarnosti s drugima i drugačijima.

Rade li odgojno-obrazovne ustanove dovoljno da u djeci razvijaju volonterski duh od najranije dobi?

Elvira: Gledano u cjelini odgojno-obrazovni sustav mogao bi i više raditi na razvijanju volonterstva kod djece od najranijeg uzrasta. Optimistična sam kad gledam rad naših učitelja jer u našem kolektivu imamo zaista velik broj učitelja koji svakodnevno kroz svoj rad potiču i ohrabruju djecu da se aktivno uključuju u pomaganje onima kojima je pomoć potrebna . Naši učenici sudjelovali su u brojnim humanitarnim akcijama, pomažu jedni drugima u projektu pomoći u učenju, a sve uz nesebičnu pomoć i vođenje svojih učitelja.

Tihomir: Mislim da odgojno-obrazovne ustanove rade dovoljno i u djeci razvijaju volonterski duh od najranije dobi, ali jasno je kako ima još prostora da se te mogućnosti prošire i razvijaju. Što se sve čini, vidi se i po svim aktivnostima koje se provode u našoj školi.

I vi sami volontirate?

Elvira: Za vrijeme trajanja studija pružila mi se prilika da sudjelujem kao volonter u nekoliko različiti projekata. Najdraže mi je bilo volontiranje za udrugu „Suncokret”. Radili smo s djecom prognanika i izbjeglica. Isprva sam volontirala tri puta tjedno u Zagrebu, a po završetku studija u nekoliko navrata sam odlazila i radila u kampu s djecom i odraslima s područja Vukovara.
Sada ne volontiram formalno unutar neke udruge, no nastojim volonterski odrađivati dio poslova koji se odrađuju kod nas u školi, a nisu u okviru mog posla, pa na taj način i sudjelujem u projektu Bimbo chiama bimbo.

Učitelji kao uzori

Radite kao socijalna radnica u našoj školi. Što sve spada u vaš posao i što vam je u njemu najdraže?

Elvira: Već 20 godina radim, od toga16 godina u školi. Opseg poslova socijalnog radnika je vrlo širok i obuhvaća različite poslove od upisa u I. razred, sudjelovanje u radu različitih povjerenstava, rad s djecom s poremećajima u ponašanju, brigu o učenicima u stanju socio-zaštitne potrebe, zaštita prava učenika, rad s roditeljima, organizaciju i vođenje brige o ljetovanju učenika, osiguranju, prijevozu, udžbenicima, rad na različitim preventivnim programima – prevencija nasilja, ovisnosti, cyberbullinga, suradnja s organizacijama i stručnim službama izvan škole (Centar za socijalnu skrb, Policija, Crveni križ, razne udruge…) te pomaganje u rješavanju svih svakodnevnih problema koje imaju naši učenici. Najdraži dio poslova odnosi se na preventivni rad.

Koje projekte sve provodite i koji vam se čine najuspješnijima?

Elvira: Najuspješniji projekt na kojem radim je program prevencije ovisničkih oblika ponašanja. Ponosni smo što je program osmišljen u našoj školi, a prije dvije godine su ga preuzele i provode ga sve škole u našoj županiji. Program je osmišljen 1999. godine i od tada ga provodimo u kontinuitetu svake godine u mjesecu borbe protiv ovisnosti. Drugi, ne manje uspješni, programi su CAP program – program prevencije nasilja koji provodimo od školske godine 2004./05., program Malih kreativnih soc. skupina, te program „Daj 5”. Za provođenje ovih programa zaslužni su svi naši učitelji, koji pomažu u organizaciji, a kao „glavne krivce” za realizaciju ovih programa istakla bih i svoja dva najvjernija suradnika u programima pedagoginju Branku Lazor i učitelja Tihomira Plešu.

Radite u PŠ Vojakovački Osijek i imate u razredu učenike različite dobi. Kako izgleda sat u kombiniranom razrednom odjelu?

Tihomir: Radim u četverorazrednom kombiniranom odjeljenju 20 godina. To znači da se nastava istovremeno održava za četiri razreda. Kao učitelju početniku bilo mi je teško jer za takav način poučavanja na fakultetu nas ne pripremaju. Kad sam počeo raditi, velika pomoć su mi bile pedagoginja naše škole Branka Lazor, ali i vrsna učiteljica gospođa Anđela Pleše koja je sada u mirovini. To je dosta zahtjevan način rada jer istovremeno radimo četiri različita programa, odnosno sadržaja. Izmjenjuje se frontalni i tihi rad, što znači kad razgovaramo s jednim razredom, drugi razred radi neke zadatke u tišini. Prednosti takvog rada su što ima dosta sadržaja koji se međusobno preklapaju te se postiže veliki stupanj suradničkog rada unutar odjeljenja, ali se razvija i samostalnost. Moram spomenuti roditelje koji sudjeluju u svim aktivnostima naše male škole vrlo rado, a na sve svoje učenike ja sam jako ponosan. U školi organiziramo druženja, priredbe, brinemo o okolišu, o voćnjaku kojeg smo zajedno sadili s volonterima iz Italije, pomažemo jedni drugima, putujemo, a prije svega učimo, poštujemo različitosti i družimo se.

Godinama vodite folklornu skupinu u kojoj njegujete tradicionalne plesove. Gdje ste sve nastupali?

Tihomir: Prije par godina putovali smo u Crnu Goru na međunarodni festival dječjeg plesa, gdje smo izveli nekoliko dječjih narodnih igara uz muziku i ples iz našeg kraja. Nastup je bio vrlo zapažen, ai prije svega to je bilo jedno lijepo druženje,upuznavanje i stjecanje novih iskustva.

Učenici Područne škole Vojakovački Osijek članovi su folklorne skupine

Učenici Područne škole Vojakovački Osijek članovi su folklorne skupine

Tekst: Dino Davosir, 8. b
Fotografije: Tihomir Pleša

Komentari