Top
Predstavljamo

MARKO ANTOLKOVIĆ U NAŠOJ ŠKOLI

Novi slavuj na glazbenoj sceni

Čuli ste za Marka Antolkovića? Pjevača koji je na Supertalentu dobio zlatni gumb i tako se plasirao izravno u polufinale? Znamo da ste čuli jer su se svi koji su ga vidjeli u našoj školi htjeli s njime fotografirati i dobiti autogram!

Marko Antolković bivši je učenik križevačke glazbene škole, živi u Lonjici i trenutno studira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Rado se sjeća školovanja i boravka u Križevcima.

– U drugom razredu osnovne škole roditelji su me potaknuli da se upišem na neku aktivnost. Htjeli su me upisati na nogomet da smršavim, ali mene nogomet nije zanimao, pa sam rekao da želim u glazbenu školu. Mama nije bila za jer nitko u našoj obitelji nije bio glazbeno obrazovan, no tata je rekao da će me on upisati ako to želim. Htio sam svirati klavir, ali, nažalost, nije bilo mjesta. Ostali su harmonika i klarinet. Odlučio sam se za klarinet i svirao ga šest godina u glazbenoj školi u Vrbovcu. – započeo je Marko svoju priču.

Pjevanjem se počeo baviti na početku srednje škole.

– Nakon osnovne škole planirao sam upisati nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju, ali par dana prije prijemnog zvala me profesorica Ivančica Gregurić iz glazbene škole, koja me slušala na ispitu iz klavira. Čula je da lijepo pjevam i pitala hoću li upisati solopjevanje u Križevcima. Shvatio sam to kao znak, i tako sam upisao srednju glazbenu školu. Pjevanje sam pohađao u klasi profesorice Ane Fortune, općeobrazovne predmete slušao sam u križevačkoj gimnaziji, a stanovao sam u đačkome domu.

Akademija prije završetka srednje

Marko je razvio veliku ljubav prema glazbi i odlučio da se njome želi baviti i u budućnosti.

– Kad sam upisao glazbenu, shvatio sam da je to moj put, vidio sam da mi glazba ide i odlučio se njome baviti. Profesorica Ana me odvela na preslušavanje k svojoj profesorici Lidiji Horvat-Dunjko. Njoj sam se odmah na preslušavanju svidio i pozvala me da dođem na seminar na Cresu. Nakon toga sam odlazio k njoj svake subote na privatne satove. Jednom mi je rekla da sam baš dobar i da bi htjela raditi sa mnom za stalno, tako da upišem akademiju. Svidjela mi se ideja i odlučio sam se prijaviti na akademiju, iako još nisam bio završio srednju školu. – otkrio je.

S profesoricom Lidijom Horvat-Dunjko

Marko je položio prijemni ispit i upisao se na Muzičku akademiju nakon završenog trećeg razreda srednje škole.

– Na prijemnom za akademiju sam trebao pripremiti šest skladbi i recitaciju. Akademiju je teško upisati, prijemni je vrlo stresan i težak. Ja sam na to gledao ovako: idem, dat ću sve od sebe. Ako uspijem, odlično – ako ne uspijem, barem znam što me sljedeće godine čeka. Upisalo nas se osam, pet na ljetnom roku i tri na jesenskom.

Rijetko se dogodi da osoba fakultet upiše tako rano, riječ je o iznimno talentiranim studentima.

– Išao sam na prvu godinu faksa, a za četvrti srednje morao sam polagati razredne ispite. Većina profesora iz gimnazije mi je izašla u susret i pomogli su mi da što jednostavnije položim te ispite. – smatra Marko.

Marko je na Danima otvorenih vrata Muzičke akademije otkrio da s lakoćom izvodi dionicu kontratenora, najrjeđeg i najvišeg muškoga glasa.

– Tenor je visoki muški glas, a kontratenor je još viši, zapravo zvuči kao da muškarac ima ženski glas pa je to ljudima uvijek fascinantno.

Na natjecanju u Slovačkoj

Na natjecanjima obara s nogu

Marko je postigao zapažene uspjehe na pjevačkim natjecanjima.

– Sjećam se natjecanja u Slovačkoj, zove se Međunarodno pjevačko natjecanje iuventus canti. Nastupao sam zadnji u svojoj kategoriji, a u kategoriji su nastupali pjevači od 19 do 25 godina. S 25 godina si već diplomirani pjevač, a ja sam imao 19 godina. Nikad prije toga nisam vidio toliko dobrih pjevača na jednom mjestu. Kako se natjecanje primicalo kraju, dvorana se ispraznila, ljudi su bili nestrpljivi, čekali su rezultate… Već je svima bilo dosta, no kad sam zapjevao, izrazi lica bili su nevjerojatni. U žiriju su profesionalni pjevači, a jedna je članica žirija izvadila mobitel da me snimi! Ljudi koji su izašli iz dvorane nagurali su se na vrata da me vide i čuju. Bilo je to lijepo iskustvo. Također, dvaput sam bio i državni prvak, ove godine i 2017. Ove godine sam išao kao solist, a 2017. i kao solist i kao član komornoga sastava.

Dobitnik je i čak tri Oskara znanja te Rektorove nagrade za veliki timski znanstveni i umjetnički rad u 2019. za opernu predstavu Gustava Mahlera Iz čudesnog dječakovog roga.

Dodjela Oskara znanja 2019.

Nema glazbeni uzor

Vjerovali ili ne, Marko nema glazbeni uzor.

– Ponekad slušam pjesme, ali nisam našao nekog tko bi mi mogao biti uzor. U slobodno vrijeme rijetko slušam glazbu jer mi je potrebna tišina za rad. Ako već nešto slušam, najčešći mi je izbor duhovna glazba. – ispričao je.

Kad završi studij, volio bi predavati solopjevanje u glazbenoj školi ili na akademiji, no ne bi imao ništa protiv pjevanja u kazalištu. Zanimljivo je Markovo razmišljanje da bi umjetnost trebala biti dostupna široj publici.

– Ljudi su me uočili kad smo moja cura i ja nastupali na ulici, ja sam pjevao, a cura je svirala gitaru. Komentari su bili da nam je nastup za kazalište, pitali su se zašto bi ljudi s takvim glasom pjevali na ulici… Ja to smatram krivim razmišljanjem, u drugim zemljama se ljudi profesionalno bave plesom i pjevanjem na ulici. U Americi možete vidjeti balerinu koja pleše na ulici.

Zlatni gumb u Supertalentu

Prijavivši se na Supertalent, Marko je postigao uspjeh kakav nije očekivao.

Još uvijek ne vjerujem da se sve to dogodilo! Prijavio sam se na Supertalent s namjerom da se malo promoviram. Mislio sam: pjevanje mi dobro ide pa neka me ljudi čuju! Išao sam bez nekih očekivanja. Vjerovao sam da ću proći dalje, ali zlatnom gumbu nisam se nadao.

Trenutak dobivanja zlatnoga gumba u Supertalentu

Sretan je i zadovoljan jer je primio brojne pohvale i žirija i gledatelja.

– Komentare žirija u onim trenutcima nisam od uzbuđenja pravo čuo i doživio, ali sam kasnije pogledao emisiju i čuo što su rekli. Sretan sam jer su komentari pozitivni, ne samo od žirija, nego i od ljudi koji su gledali. I na društvenim je mrežama bilo 99 % pozitivnih komentara.

Kad je stao na pozornicu, izgledalo je kao da nema tremu.

– Inače dok nastupam nemam tremu, ne znam kako je to moguće, nikad je nisam imao. Nastup je meni uživancija, bijeg od stvarnosti. – otkrio je Marko.

Na nastupu ga je pratio prijatelj Dominik Kiseljak na klaviru.

– Dominik je moj jako dobar  prijatelj, išli smo zajedno u osnovnu glazbenu školu, zatim smo upisali srednju i akademiju. Ja sam upisao godinu ranije, Dominik je sad na drugoj, a ja na trećoj godini. Za nastup nisam posebno vježbao, pjesmu Con te partirò kao tenor sam pjevao na jednom svom koncertu. Odlučio sam je pjevati kao kontratenor. Našao sam se s Dominikom pa smo prošli pjesmu tri-četiri puta, i to je bilo to.

Za Supertalent je rekao samo prijateljima.

– Na Supertalent sam se prijavio sam, nitko nije znao. Doma su me valjda deset godina nagovarali da se prijavim na neki šou, ali nisam se osjećao spremnim. U početku nisam nikom htio reći, da ne bi prigovarali. Onda sam rekao curi i prijateljima koji su mi bili u publici, njih šest. Roditeljima nisam rekao sve dok nisu vidjeli na televiziji!

Marko je izveo skladbu Con te partirò

Brojni drugi interesi

Osim pjevanja Marko radi kolače za svoje prijatelje i obitelj.

– Shvatio sam da volim kuhati, u početku sam kuhao za svoje ukućane. Zatim sam shvatio da volim raditi i kolače. Najprije sam pekao torte prijateljima i obitelji za rođendane. Otkud taj interes? Od malena sam mami miksao šlag dok je ona radila kolače, pa sam jednom dok nikog nije bilo doma napravio kolač kao iznenađenje. To je bila torta od banane, bila je uspješna. – prisjetio se Marko.

Marko također vodi Udrugu za promicanje kulture u svome selu Lonjici.

– Odlučio sam sa svojom djevojkom osnovati Udrugu za promicanje kulture. Zasad imamo otprilike dvadeset članova. Održavamo razna događanja u Lonjici. Trudimo se pružiti program za sve uzraste. Ove ćemo godine imati treći Advent u Vrbovcu. Prošle godine smo imali bogat program: radionice, koncerte i radne akcije. A ove godine nam je u planu raditi vrećice od starih traperica, da se uključimo u akciju protiv plastike i ujedno naučimo djecu šivati. Mislimo organizirati radionicu za osnovnoškolsku djecu Put oko svijeta, u kojoj ćemo u 13 radionica djecu provesti kroz svih pet kontinenata. Odabrat ćemo nekoliko država sa svakog kontinenta i naučit ćemo desetak riječi njihova jezika, saznati kako se odijevaju, koje običaje njeguju i slično. Puno ljudi me pita kako sve to stignem, iskreno ne znam ni sam, ali znam da ne mogu biti doma zatvoren u četiri zida, moj mozak ima tisuću ideja što raditi.

Svi su se htjeli slikati s Markom

 

Nema kupanja jer je Markov potpis na ruci!

 

S novinarima Izvora

 

Tekst: Dunja Rebić, 6. r.
Fotografije: MVR

Komentari