Napokon posjet Gradskom muzeju Križevaca! Krenuli smo 13. svibnja uzbuđeni i veseli. Cijeli mjesec učimo o Križevcima, Koprivnici i Đurđevcu jer se spremamo na terensku nastavu u našu Koprivničko-križevačku županiju. Jedan od ciljeva bio nam je i ovaj posjet.

Dočekao nas je Ozren Blagec, kustos križevačkog Muzeja. Današnji muzej je u prošlosti bio i gostionica. To smo znali. Naučili smo da su nekada ljudi od bakra izrađivali ogrlice, naušnice i kopče, a od bronce mačeve, sjekire i alat za oranje tla. Na našem Kalniku prije tri tisuće godina postojala je stara tvornica igala. Kustos nam je pokazao najstariji roštilj koji je nastao 1200. godine pr. Krista. Dječaci su uživali u oružani gdje su se divili hladnom oružju. Najviše su se nasmijali kada su saznali da su viteza koji je na sebi nosio oklop od 45 kg dizalicom podizali na konja.

Sva su vrata u muzeju niska jer je tako nekada i bilo. Ljudi su bili niži rastom. Muškarci su bili visoki 1,65 m, a žene 1,50 m. Naša Lucija se htjela slikati u sobi u kakvoj su živjeli malo imućniji stanovnici. Vodio se razgovor o gramofonu i pločama koje neki i danas imaju (više kao podsjetnik na prošlost). Naučili smo da se odjeća izrađivala od konoplje te kako je izgledala odjeća djevojke koja se udala i u njoj odlazila u crkvu. Najzanimljivija nam je bila pegla na kojoj je sjedilo dijete dok je majka peglala odjeću.

U jednoj prostoriji bili su sakralni eksponati, a nekada se u njoj nalazila kapelica. Divili smo se drvenom kipu Isusa koji sjedi i razmišlja. „Vrlo je rijetko Isusa vidjeti u ovom položaju. On je najljepša drvena barokna skulptura u Republici Hrvatskoj. Često ju dolaze obići studenti povijesti.” pričao nam je kustos. Ovdje se nalazila i Tora (sveta knjiga Židova). Slova su pisana zdesna na lijevo.

Naučili smo da je nekada šegrt bio dječačić između 10 i 12 godina i da je to osoba koja uči. Odmah smo se prisjetili šegrta Hlapića. Šegrti bi tri godine učili zanat i kada bi ga završili dobili bi Djetički list.

Na našem sljedećem satu učit ćemo o znamenitim ljudima naše županije pa nam je dobro došlo da upoznamo znamenite ljude Križevaca. Saznali smo sve o Nini Vavri (glumici), Milanu Grloviću (novinaru), Mileni Šugh Štefanec (opernoj pjevačici), Marijanu Detoniju (slikaru), Dragutinu Novaku (prvom hrvatskom pilotu) te Ivanu Zakmardiju Dijankovečkom. Svidjela nam se priča o Ivanu Zakmardiju Dijankovečkom u kojoj smo saznali da je glavna ulica u centru grada dobila po njemu ime, da je bio bogati plemić koji nije imao djece pa je novac ostavio crkvi i pavlinima koji su njime sagradili crkvu sv. Ane. Bio je i dobra srca jer je školovao siromašne đake. To nas je podsjetilo na priču o Sidoniji Rubido Erdody iz Gornje Rijeke koja je isto tako školovala siromašne učenike. Bili smo zadivljeni spoznajom da je naš križevački izumitelj Marcel Kipah sa 16 godina izumio žirokompas (uređaj kojeg su do prije desetak godina koristili pomorci cijeloga svijeta). Baš smo bili ponosni na naše poznate Križevčane!

Na odlasku Tea se slikala pokraj nekadašnjeg „kompjutera”. Veoma smo zahvalni kustosu Ozrenu koji nas je na zanimljiv način uveo u svijet prošlosti Križevaca.