Komplicirana procedura

Ministarstvo obrazovanja donijelo je novi pravilnik o izletima i ekskurzijama. Znači li on manje izleta za učenike?

Početak Pravilnika

Prema novom Pravilniku o izvođenju izleta, ekskurzija i drugih odgojno-obrazovnih aktivnosti škole, potpisanoga od (bivšeg) ministra Željka Jovanovića 23. svibnja 2014., postrožena je procedura organizacije izvanučioničke nastave.

Na početku pravilnika jasno stoji da „putovanja čija je jedina svrha zabava i rekreacija učenika i koja nisu u funkciji realizacije nacionalnoga kurikuluma i nastavnoga plana i programa, ne smatraju se izvanučioničkom nastavom te ih školska ustanova ne smije provoditi”. Izvanučionička nastava, objašnjava se dalje, podrazumijeva ostvarivanje planiranih programskih sadržaja izvan školske ustanove te u nju spadaju: školski izleti, školske ekskurzije, terenska nastava i škola u prirodi. Pri tome se definira da je izlet poludnevno/cjelodnevno, a ekskurzija višednevno putovanje. Spominje se tu i posjet, o kojemu ću više reći kasnije.

Halo, javite se davatelji usluga!

Novost koja komplicira organizaciju izvanučioničke nastave jest obveza objavljivanja javnog poziva davateljima usluga (tj. turističkim agencijama, kulturnim ili javnim ustanovama te drugim pravnim i fizičkim osobama koje mogu sudjelovati u provedbi izvanučioničke nastave) na mrežnim stranicama škole. To znači da učitelji moraju najmanje dva mjeseca prije planiranog višednevnog putovanja ili mjesec dana prije jednodnevnog putovanja na stranicama škole objaviti propisani obrazac s podatcima o željenoj terenskoj nastavi. Obrazac sadrži podatke o školi, o tipu izleta, odredištu, planiranom vremenu realizacije, broju sudionika, planu putovanja (polazište, usputna odredišta, cilj), vrsti prijevoza, ostalim traženim uslugama te rokom za javljanje na poziv i vremenom otvaranja ponuda. Malo papirologije više, ništa strašno!

Ta divna povjerenstva

E, tek sad slijedi ono zanimljivo. Prije cijeloga posla, i to najkasnije sedam dana prije objave javnoga poziva, potrebno je oformiti posebno Povjerenstvo za provedbu javnoga poziva i izbor najpovoljnije ponude, kojeg imenuje ravnatelj na prijedlog učiteljskog vijeća. Povjerenstvo čine: ravnatelj, razrednik, učitelj voditelj, predstavnik roditelja, a za učenike viših razreda i predstavnik učenika. Ako se izvanučionička nastava planira za više razrednih odjela ili odgojno-obrazovnih skupina, u povjerenstvu mora biti učenik svakoga razrednog odjela ili odgojno-obrazovne skupine! Zamislite sad kad se, na primjer, organizira posjet koncertu. Kod nas se obično javi po par učenika iz svakoga razrednog odjela, ali uzmimo da idu samo četiri razredna odjela ‒ povjerenstvo će tada imati jedanaest članova! Srećom pa učenici u povjerenstvu imaju pravo davanja mišljenja, ali nemaju pravo odlučivanja. Možda bi se i počupali oko udobnosti autobusa ili ljubaznosti vozača neke agencije!

Povjerenstvo

Povjerenstvo održava sastanke o kojima mora voditi zapisnik. Na prvom sastanku između sebe biraju predsjednika, koji ne može biti ravnatelj. Obveze su im sljedeće: moraju donijeti odluku o datumu i sadržaju javnoga poziva, moraju provjeriti obrazac za ponudu, odrediti datum i vrijeme javnog otvaranja ponuda, odabrati ponudu, obavijestiti školski odbor, vijeće roditelja i roditelje razrednog odjela o odabranoj ponudi te zatražiti objavu rezultata odabira ponude na internetskim stranicama škole. Sitnica, sve se to obavi za tren oka!

Psssst, glasujemo u tajnosti

Na sastanku povjerenstva predsjednik otvara ponude pristigle na javni poziv. Ponude se javno čitaju, a podaci unose u zapisnik. Zatim članovi povjerenstva tajno glasuju. Bilo bi doista neprimjereno da se zna tko simpatizira koju agenciju! Možda bi to otvorilo sumnje u pogodovanje rodbini, znano kao nepotizam. Inače, on je strogo zabranjen. U članku 13. stoji: „Na javni poziv ne može se javiti ponuditelj koji je radnik školske ustanove koja objavljuje poziv ili član njegove uže obitelji ili kod kojeg je za turističkog pratitelja ili vodiča angažiran djelatnik školske ustanove koja objavljuje poziv”. Ravno kriminalu bilo bi da turistički pratitelj bude učitelj naše škole, za kojega znamo da izvrsno radi taj posao! Radije treba angažirati nepoznatog (ne nužno boljeg), samo da ne bi nešto mirisalo na namještanje!

Tajno glasovanje

Na još jednu sitnicu autori pravilnika nisu mislili. Na otvaranju ponuda moraju prisustvovati i roditelji. Već nakon prvih pokušaja shvatilo se kako roditelji (na sreću!) rade pa ne mogu doći na otvaranje ponuda tijekom radnoga vremena. Ostaju, dakle, večernji sati.  Nema veze ako je učenicima nastava bila ujutro, izvolite lijepo doći! Baš kao i ravnatelj, koji je nekoliko dana za redom mogao komotno kampirati u školi dok se ne otvore sve ponude. Morat će se dovinuti pa narediti učiteljima da svi otvaraju ponude istoga dana.

Ima li nade

Nameće se pitanje hoće li učitelji biti toliko zatrpani ili zaplašeni poslom oko organizacije terenske nastave da se u to jednostavno neće upuštati. Iako je ministarstvo samo htjelo urediti procedure, one su postale toliko komplicirane da je sasvim moguće kako na putovanja više nećemo ići toliko često koliko smo išli prijašnjih godina.

Već nam se to pokazalo. Naime, svake godine učiteljice su polaznike izvannastavnih aktivnosti tradicionalno vodile na Interliber, no ove godine, kad su se zbrojile obveze oko početka školske godine, nisu stigle objaviti javni poziv i nismo išli na Interliber. Znači li to da ćemo propustiti i druga putovanja na koja smo prije išli jer oko procedura ima puno posla pa se mnogi učitelji neće htjeti zamarati time? Vodi li se tu računa o dobrobiti nas učenika? Mislim da bi pravilnik trebao pomoći učiteljima da lakše provode terensku nastavu, da djeca dožive i vide ono što im roditelji (u većini slučajeva) ne mogu priuštiti u obitelji. No umjesto da pomaže, čini mi se da će pravilnik donijeti puno papira, a malo izleta.

Možda je nada, barem za na početku spomenute posjete (pod čim se podrazumijevaju odlasci u muzeje, kino, kazališta i slično), u članku 12. koji kaže da škola može samostalno organizirati poludnevnu ili jednodnevnu izvanučioničku nastavu tako da izravno dogovara uslugu s davateljima usluga, kako smo radili i prije.

Tekst: Dora Rebić, 8. a
Fotografije: internet