Top

Kiša omela proslavu Đurđeva pod lipom

U nedjelju, 23. travnja učenici 1. b, 1. c i 4. b razreda sudjelovali su na tradicionalnom obnašanju Đurđeva pod gorjanskom lipom. Iako je kiša omela i skratila predviđeni program, naši su učenici izveli nekoliko recitacija

Na tradicionalnoj proslavi Đurđeva pod lipom u nedjelju 23. travnja sudjelovali su i naši učenici prvog i četvrtog razreda. Iako je kiša omela i skratila predviđeni program, naši su učenici izveli nekoliko recitacija, za koje su ih pripremile učiteljice Suzana Balić, Ivka Kajganić i Brankica Salopek.

Blagdan sv. Jurja – Jurjevo ili Đurđevo, kako ga zovemo u našemu kraju – značajan je za naš grad jer je 23. travnja 1252. ban Stjepan utemeljio Gornji grad. I dan nakon Đurđeva vrlo je važan za Križevce, naime 24. travnja  1752. carica Marija Terezija ujedinila je Gornji i Donji grad Križevac u jedan grad s imenom u množini – Križevci. Organizaciju obilježavanja Đurđeva u Križevcima godinama odrađuje Gornjogradsko dobrotvorno i kulturno društvo „Lipa”.

Jurjevo, blagdan sv. Jurja 23. IV., u hrvatskoj pučkoj tradiciji često shvaćen kao prvi dan proljeća, odn. kao početak gospodarske godine. Na taj su se dan, posebice u sjevernim hrvatskim krajevima, unajmljivali, otpuštali i mijenjali sluge i pastiri. Imalo je i obilježja stočnoga blagdana: stoka se na Jurjevo svečano izvodila na pašu, često prvi put u godini, te kitila vijencima od proljetnoga cvijeća i drugoga bilja. Vjerovalo se da će ju ti vijenci cijelu godinu štititi od bolesti i drugog zla (vještica i sl.), a na povratku su se bacali na krov staje. Na Jurjevo su se priređivale utrke i vodili konji pred crkvu na blagoslov.

Po zapadnoj su se Hrvatskoj dan uoči Jurjeva ili na samo Jurjevo palili jurjevski krjesovi. Uz njih bi se okupljala uglavnom mladež, ali i ostali stanovnici sela, oko krijesa bi plesali i pjevali pjesme karakteristična sadržaja. Vjerovalo se da jurjevski krijes (kao i ostale godišnje vatre) ima magičnu moć zaštite od bolesti i drugoga zla pa bi okupljeni krijes preskakivali, stoka se sljedeći dan protjerivala preko zgarišta, a ugarci i pepeo od krijesa zaticali u njive i vrtove (zaštita i poticanje rodnosti).

Od običaja na Jurjevo posebno se ističu jurjevski ophodi. Ophodnici su obilazili seoske, otpjevali bi jurjašku pjesmu, dobivali dar (jaja, slanina, vino, novac), zahvaljivali na njemu ili kudili ukućane ako ih ovi nisu saslušali i darivali. Nosili su prolistale grančice i svakoj su kući ostavljali barem jednu, jer se vjerovalo da one imaju zaštitnu i plodonosnu moć. Većinom je među njima bio i poseban sudionik, zeleni Juraj (zeleni Jura, zeleni Đuro i sl.), skriven ispod koša od prolistalih grančica ili na koji drugi način njima okićen. Zeleni Juraj nije pjevao niti išta govorio, samo bi u određenim trenutcima poskakivao ili zaplesao.

O značenju i postanju toga lika postoje različita tumačenja, a općenito se smatra da je s vremenom došlo do stapanja folklorne predodžbe o zelenom Jurju s predodžbom o kršćanskome sv. Jurju. Smatra se da je drevni smisao jurjevskih tradicija, uz naviještanje proljeća, bila magijska zaštita od djelovanja zlih sila kao i poticanje rodnosti usjeva i stoke.

prema: Hrvatska enciklopedija

Tekst: Monika Valec, 8. r.
Fotografije: Brankica Salopek, učiteljica razredne nastave

Komentari