Život i djelo Ljudevita Modeca
Godine 2024. navršit će se 180 godina od rođenja Križevčanina Ljudevita Modeca, hrvatskoga učitelja i pedagoga, prvoga modernog hrvatskog metodičara, koji je žarko zastupao ideje o pedagoškom, kao i o općem društvenom napretku. Naša škola nosi njegovo ime od 1991., a ova će školska godina biti posvećena proučavanju života i djela toga našeg znamenitog sugrađanina. Otkrijte s nama tko je on bio i što je pisao!
Ljudevit Modec rodio se u Križevcima 19. srpnja 1844. u imućnoj obrtničkoj obitelj oca Andrije i majke Ivane, rođene Gorički. Istoga je dana kršten u crkvi svete Ane u Križevcima. Na njegovoj rodnoj kući u Gajevoj ulici, na današnjem broju 23, nalazi se spomen-ploča koju su povodom 130. obljetnice njegova rođenja postavili Hrvatski pedagoško-književni zbor i građani Križevaca.
Zapis o krštenju Ljudevita Modeca u Matičnoj knjizi krštenih 1844. U literaturi se često navodi pogrešan datum, 21. umjesto 19. srpnja.
Osnovnu školu pohađao je u Križevcima, a srednju školu, kraljevsku realnu gimnaziju, u Varaždinu gdje se istaknuo svojim sposobnostima i završio sve razrede s najboljim uspjehom. U Pragu je završio Učiteljsku školu, nakon čega se 1862. zapošljava kao učitelj u Zagrebu, u kaptolskoj osnovnoj školi, u učiteljskoj školi te u višoj djevojačkoj školi.
Vrlo brzo Modecov marljivi rad s učenicima prepoznalo je i nagradilo Namjesničko vijeće najprije novčanim iznosom
od 100 forinti za školsku godinu 1864./1865., a zatim izborom za tajnika (kasnije i predsjednika) novoosnovane Učiteljske zadruge. Članovi te zadruge (učitelji Ljudevit Modec, Ivan Filipović, Skender Fabković, Antun Irgolić, Vjenceslav Marik, Josip Posavec, Ivan Šah i Ferdo Vuksanović) tijekom 1865. godine napisali su Ustav pučke škole u trojednoj kraljevini, nacrt zakona koji će kasnije biti utkan u prvi hrvatski školski zakon o obveznom obrazovanju (1874.).
U ožujku 1867. dekretom je Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu dobio priznanje za revnost i točnost, a u prosincu je proglašen počasnim građaninom Zagreba.
Ljudevit Modec sa suprugom Ljubicom, Zagreb, oko 1865.
Tijekom 1871. godine Modec je bio angažiran u osnivanju Hrvatskog pedagoško-književnog zbora, udruge osnovane sa svrhom širenja strukovnog i općeg obrazovanja hrvatskih učitelja i promicanja interesa hrvatske pučke škole. Bio je njegovim predsjednikom u dva navrata.
Osnivači Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora (Modec stoji u sredini)
Od 1874. do 1890. godine bio je ravnatelj učiteljske škole u Zagrebu.
Više od dvadeset godina (1874. – 1895.) bio je glavnim urednikom pedagoškog časopisa Napretka, najstarijeg hrvatskog stručno-znanstvenog časopisa, koji kontinuirano izlazi sve do danas. U člancima objavljenima u Napretku Modec je pojasnio temeljne pedagoške i metodičke oblike rada kao i principe po kojima je djelovao. Zalagao se za bolji društveni i materijalni položaj hrvatskih učitelja.
Osim brojnih stručnih članaka u Napretku i drugim časopisima, autor je više udžbenika i metodičkih priručnika za učitelje (za početno čitanje i pisanje, nastavu prirodopisa, crtanja i geometrije). Uz Stjepana Basaričeka, Tomislava Ivkaneca i Milana Pejnovića urednik je Pedagogijske enciklopedije (od 1895.), a uz Ivana Filipovića i Đuru Deželića autor Novoga rječnika hrvatskoga i njemačkoga jezika (1869. – 1870.).
Djela Ljudevita Modeca
Modecovo napredovanje trajalo je sve do vladavine bana Khuen-Héderváryja (1883. – 1908.), kada je uslijedilo teško razdoblje za hrvatsko učiteljstvo. Učitelji koji su bili domoljubno orijentirani dobivali su premještaje ili otkaze iz službi. Modec je tako u kolovozu 1890. premješten u Petrinju, gdje je imenovan ravnateljem Kraljevske učiteljske i šegrtske škole. Udaljavanjem iz Zagreba ograničen mu je društveni rad.
Godine 1893. umirovljen je i vraća se u Zagreb. Omogućeno mu je daljnje uređivanje Napretka, kao i izdavanje knjiga. Umro je od hepatitisa 2. siječnja 1897. u Zagrebu, u 53. godini života. Sahranjen je na Mirogoju.
Članovi novinarske i glagoljaške družine pred Modecovom kućom
Tekst: MVR
Fotografije: Školski muzej; MVR