Top
Bolji svijetŠkolska godina 2016./2017.

CAP PROGRAM
Nakon roditelja o obrani od nasilja uče učenici

Nakon roditelja o obrani od nasilja uče  i učenici 

U 2. razredu održane su radionice programa prevencije zlostavljanja djece, koje vode pedagoginja Branka Lazor, socijalna radnica Elvira Kiš Miklečić i učitelj Tihomir Pleša

Učenici 2. a s tri CAP trenera: pedagoginjom Brankom Lazor, socijalnom radnicom Elvirom Kiš-Miklečić i učiteljem Tihomirom Plešom.

Nakon što su prošli tjedan radionice prošli roditelji, sad je red na učenicima da nauče kako se obraniti od nasilja.

Radionica za djecu traje dva školska sata. Djecu se poučava njihovim pravima, uči ih se da prepoznaju opasne situacije i poučava ih se na koje načine mogu povećati svoju sigurnosti i zadržati svoja prava. Radionica započinje razgovorom o tri osnovna prava svakog djeteta: da bude sigurno, jako i slobodno. Primarni voditelj razgovara s djecom i uvodi ih u temu. Ostala dva člana tima nakon toga igraju uloge. Glume se sljedeće situacije: dijete protiv djeteta, odrasli stranac protiv djeteta i poznata odrasla osoba protiv djeteta. Svako igranje uloga odvija se dva puta. Prvi igrokaz predstavlja djeci osobu koja nema razvijene vještine za prevenciju napada.

Nakon toga igrokaza slijedi grupna diskusija koja kod djece osvještava koje sve strategije obrane mogu upotrijebiti te ih se uči strategijama samoobrane, traženja pomoći od odraslih osoba i zalaganju za sebe. Ponovo se izvodi igrokaz, a u igrokazu se ovoga puta primjenjuju nove strategije koje su djeca upravo naučila. Kako bi djeca uvježbala nova ponašanja, pruža im se mogućnost da i ona sudjeluju u igrokazu, glumeći u podržavajućim ulogama.

Na kraju radionice u igrokaz se uvodi i učiteljica koja igra samu sebe. Učiteljica je u ovom slučaju u ulozi odrasle osobe u koju dijete ima povjerenja i kojoj se može požaliti. Takav pristup djeci pruža mogućnost vizualiziranja onoga što bi se dogodilo kad bi s nekim trebali razgovarati o problemu.
Nakon odrađene radionice djeca se prozivaju, porazgovaraju o svojim dojmovima te o tome jesu li bili u situaciji da im je netko pokušao oduzeti njihova prava, odnosno jesu li bila zlostavljana. Kasnije tijekom godine učiteljice ponavljaju s djecom naučene strategije.

Što se djecu konkretno uči?

  • da jasno i glasno kažu ne onome tko ih pokuša ugroziti
  • da u opasnosti pobjegnu na najbliže sigurno mjesto
  • da viču što glasnije mogu i ne prestaju dok nisu sigurni
  • da traže pomoć odraslih u koje imaju povjerenja uvijek kad se osjećaju nesigurno, zaplašeno, uznemireno nečijim ponašanjem i da to nije tužakanje
  • da traže pomoć vršnjaka
  • da uvijek budu u sigurnoj udaljenosti kad razgovaraju s nepoznatim osobama
  • da nikada ne prihvaćaju poklone, obećanja, ponude za uslugu koja zahtijeva od njih ulazak u auto ili stan nepoznate osobe
  • da jasno razlikuju dobre i loše tajne
  • da se pokušaju obraniti od stranca koji ih je uhvatio (udaranjem u osjetljive dijelove tijela, snažnim povlačenjem za mali prst ako im rukom pritisne usta)
  • da se ne upuštaju sami u potragu za neznancem, nego da nastoje što bolje zapamtiti kako je izgledao
  • ako ih poznata odrasla osoba plaši i zbunjuje svojim zahtjevima, osobito ako traži da to ostane „mala tajna”, nikako o tome ne šutjeti, nego reći odraslima kojima vjeruju i govoriti im o tome sve dok to ne počnu shvaćati ozbiljno
Tekst: Elena Miklečić, 8. r.
Fotografije: Ksenija Legradić, učiteljica;
Jasmina Borošak, učiteljica

Komentari