DORIAN KEŠER, 3. NAJBOLJI KARATIST U HRVATSKOJ
„Tajna moga uspjeha je u dobroj organizaciji”

napisao Izvor Osmodec Urednik

„Tajna moga uspjeha je u dobroj organizaciji”

Predstavljamo vam Doriana Kešera, vrsnog karatista koji je nedavno ovojio 3. mjesto na državnom natjecanju, a danas je nominiran za perspektivnog sportaša grada Križevaca u 2016. godini. Otkrio nam je tajnu svog uspjeha, ispričao nam o svojem bavljenju karateom, pojasevima, treneru, natjecanjima, osvojenim medaljama, glazbi te planovima za budućnost

Dorian s medaljom s državnog prvenstva.

Dorian Kešer, učenik 8. d razreda, karateom se bavi osam godina, a sve je počelo u prvom razredu, kada se poželio baviti nekim sportom. Vidio je nekoliko plakata te se upisao na karate prvenstveno da mu treninzi popune slobodno vrijeme i stoga što je smatrao da nije baš u dobroj formi.

Ponos Karate kluba KTC

Dorianov klub, Karate klub KTC Križevci, ima oko 60 članova. Imaju igraonicu gdje vježbaju i treniraju mališani, prostor gdje treniraju oni koji se već polako pripremaju za natjecanja te odjel gdje treniraju iskusniji karatisti, među koje spada Dorian.

– Neki dan učitelj mi je rekao da sam mu ja najveći uspjeh, zato što sam jedini koji je išao na državna natjecanja. – pohvalio je Dorian sebe i svog trenera Marija Bana.

Trenutno je Dorian, uz Klaru i Brunu Katavića koji postižu i međunarodne uspjehe (a o kojima smo već pisali u Izvoru 2010.), najbolji u križevačkom karate klubu.

Dorian s trenerom Mariom Banom.

Iza uspjeha stoji naporna vježba

Dorian na treninge, koji se održavaju u Srednjoj školi Ivan Seljanec”, odlazi tri puta tjedno te još uz njih ide trčati koliko mu ostale obveze dozvole. Iako trčanje nije nužno, Dorian ide kako bi imao bolju kondiciju.

– Važno mi je da sam u dobroj kondiciji. Mislim, mogu izdržati borbu, i pet njih ako treba, ali ako sam u boljoj formi, dulje mogu izdržati i više napadati. Osim toga važno je dobro procijeniti svoju snagu. Na primjer, ako do finala imam tri borbe, odredim koliko ću energije iskoristiti u prve dvije kako bi mi ostalo snage za posljednju – objasnio je Dorian svoju taktiku.

Na treninzima prvih petnaest minuta trče i razgibavaju se, a zatim počinje vježbanje formi (kate) i borbe (kumite). Za kate se može reći da su borba sa zamišljenim protivnikom, jer su to pokreti koji se sastoje od obrambenih i napadačkih tehnika, ali bez kontakta s protivnikom.

– U katama se nisam našao, otpočetka me je više zanimala prava borba. U klubu ima nekoliko dječaka mojeg godišta, ali su niži rastom, pa ne mogu s njima trenirati. Najviše mi odgovara boriti se s trenerom. – ispričao je Dorian.

Otprilike svake godine provjerava se koliko je karatist napredovao. Tada polaže ispit u kojemu se gledaju kate, borbe, kondicija i snaga. Ako zadovolji, može prijeći na višu razinu, tj. dobiti pojas druge boje. Postoji devet boja pojasa: bijeli, prvi žuti, žuti, crveni, plavi, ljubičasti, smeđi, prvi crni i crni.

– Ja imam plavi pojas. Trebao sam prošle godine ići na ljubičasti, ali nisam zbog državnog prvenstva. Ono mi je bilo važnije pa sam se spremao za njega, a ne za polaganje. – objasnio je.

Dorian ima više od trideset medalji.

Treći na državnom

Na državnom natjecanju u Zagrebu 3. prosinca 2016. Dorian je osvojio 3. mjesto u kategoriji kadeta iznad 70 kilograma, što je za njega velik uspjeh. Prije pola godine bio je na državnom peti, pa mu je medalja korak naprijed.

– Imao sam četiri borbe, koje su završile s tri pobjede i jednim porazom. Malo mi je nedostajalo do finala, ali sam sasvim zadovoljan svojim postignućem. Ako mi se pruži prilika, rado bih htio doći do svjetskog. – otkrio je Dorian.

Dorian na postolju državnog natjecanja na kojemu je osvojio 3. mjesto.

Dosad je osvojio više od trideset medalja i nada se da će taj broj rasti. Danas je bio na dodjeli priznanja perspektivnim sportašima grada Križevaca u 2016. godini.

Nominacija za perspektivnog sportaša grada Križevaca u 2016. godini.

Podrška obitelji i trenera

Dorianu je iznimno važna podrška roditelja, a nju mu pruža i trener Mario.

– Bez podrške nema uspjeha. Ako nemaš poticaj, osobito kad gubiš, lako pomisliš da nisi za taj sport. Zato je važno imati nekog tko će te u kritičnim trenucima uvjeravati da možeš. Prošle sam godine mislio odustati od karatea jer nisam dobivao medalje tri godine, jednostavno sam se sve manje trudio i manje trenirao, nije mi se dalo. Na natjecanju bih izgubio odmah na početku. I onda su do mene došli trener, mama i predsjednik kluba i potaknuli me da razmislim što zapravo želim. Razmišljao sam i odlučio da ću nastaviti trenirati, ali onako sa srcem. I tada su krenuli uspjesi, najprije sam na državnom bio peti, zatim treći, i vidjet ćemo druge godine! – iskren je Dorian.

Brončana medalja s prvenstva Hrvatske.

Glazba – druga ljubav

Dorian pohađa i Glazbenu školu Alberta Štrige i svira klavir. Iako priznaje da mu je sport draži, vrlo zrelo razmišlja kako se od glazbe lakše zarađuje.

– Ponekad su mi dani ispunjeni obvezama. Jučer sam, naprimjer, imao devet sati u školi i zatim glazbenu. Poslije glazbene sam išao s tatom u Zagreb, a kada sam se vratio kući, odradio sam još i trening. Ne znam koja je tajna uspjeha, jednostavno se organiziram, odredim kad ću što raditi i procijenim koliko će mi za to trebati vremena. – otkrio je Dorian tajnu svoga uspjeha.

Ipak, uz sve obveze pronađe i nešto slobodnog vremena. Njega provede u odmaranju, sviranju, a Facebook i igrice dolaze na red tijekom vikenda.

Najdraži predmeti u školi su mu matematika i tjelesni, a ide nad dodatnu nastavu i natjecanja iz matematike. Planira upisati matematičku gimnaziju, nakon koje se nada upisati na Fakultet elektrotehnike i računarstva.

Dorian s novinarima Izvora.

 

Tekst: Elena Miklečić, 8. b
Fotografije: iz Dorianovog albuma;
Martina Valec-Rebić, prof.

Povezani članci